Ako stavimo na stranu da je Kasumović poznati, proslavljeni glumac, i ako stavimo na stranu da je osuđen, pa čak i na stranu da je otkupio svoju kaznu, i dalje ostaje razlog osude koji mu se zalijepio za čelo.
Ako stavimo sve to u stranu i pitamo se zašto njegove kolege nisu reagovale (znali oni to ili ne), nekako mi je uredu na kraju krajeva da kolege šute. A evo i zašto, jer će na svakom narednom gostovanju od novinara dobiti pitanje “Da li ste znali za slučaj?”.
Dobro, to je barem moje mišljenje. Iako znamo da se to u većini slučajeva neće desiti jer mi novinari treba da “budemo dobri sa svima”, šipak.
Evo već godinu dana nisam tv novinar. Ali novinar treba znati jednu stvar, poruka za mlade kolege, ne trebaju pjevači, svirači, glumci, glumice i ostali vama. Vi trebate njima!
Lijepo je imati lijepu vijest. Ali kad je loša, tu vlada podijeljenost. Uzmimo za primjer slučaj pedofilije, opet. Kažu nisu znali, a neki su slutili, a neki su znali ali iz dobrih odnosa nisu smjeli/htjeli/mogli pričati o tome.
Dobra stvar je da je momak, koji je bio dječak, pokrenuo priču, kolegica istražila, provjerila, objavila. Dobra stvar je što je momak to izjavio s razlogom, ne želi da se nekom ponovi njegova priča.
A da li se već ponavljala, ili ponovila u međuvremenu? Jeste.
U svakom slučaju, Mustafić lijepo izjavi, Zakon je šupalj, ima rupa. A najbolji je onaj advokat koji zna sve zakonske rupe. Legitimno.
Ali nije legitimno da, npr, jedan pedofil iz Cazina (uhapšen pa pušten) ode u Zagreb da nastavi svoju bolesnu radnju pa tek u Hrvatskoj biva osuđen, pa tek onda u BiH.
Kod nas je važno šta će Trojka izjaviti, šta radi muž Šejle Zonić, šta je ko obukao, daj svega na profil za sve više para, gdje ko ljetuje, koliko ko zarađuje na internetu, komentatori smo za utakmice, politiku, znamo kako ko živi, šta ko misli iako tu osobu i ne poznajemo… ukratko, bavimo se svim i svakim, svim i svačim, i zaboravili smo živjeti svoje živote (ako više i postoje).
Pedofilija je pedofilija. Djecu treba sačuvati, treba razgovarati, dati im slobodu da sa svojim roditeljima mogu o svemu pričati.
Pa čak i prijaviti roditelja za nasilje u porodici.
Draga djeco, snaga je u vama, ne dopustite da budete pod manipulacijom bilo koga. Šta ima jače od dječjeg smijeha? A šta ima gore od dječjeg plača i muke?
Bilo da si gay (muško ili žensko), bilo da si hetero, musliman, pravoslavac, kršćanin, bilo da si advokat, glumac, novinar, vozač, domar, ako si pedofilija lover, zaslužuješ tu etiketu i najgore kazne. Djeca su djeca. Ako nisi sposoban/sposobna imati ljubav, seks, s nekim svojih godina i ranga, OSTAVI SE djece!!! A ako si doživio/la nešto slično u djetinjstvu, pa ti je to opravdano – vjeruj nije. Postoje ustanove, postoji pomoć.
Ja nisam doktor, nisam analitičar, niti psihoterapeut, po struci sam novinar, po profesiji roditelj, po emociji humanista, filantrop, a prije svega stanovnik ovog svijeta dok On ne kaže da je dosta. Sve do tada, borit ću se za prava djeteta, protiv pedofilije sam i nasilja u porodici.
Poruka; ukoliko se nekad nađemo jedno pored drugog, ja u ulozi novinara a vi kao moji sagovornici – NEĆU vas pitati da li ste znali za slučaj Kasumović. Neću vas pitati ništa o tome. Ali ću znati da li se slažete sa mnom ili ne.
Veselim se novim predstavama, novim projektima bh kinematografije, pjesmama, dostignućima, aplauzima… Veselim se da ću kao čovjek uvijek glasno reći – STOP PEDOFILIJI, ko god da si.
Riječima Merlinove pjesme završavam; “Mir svim dobrim ljudima”
