Piše: M. Mizić
U zemlji u kojoj se svakodnevno suočavamo s izazovima, krhkom ekonomijom i duboko ukorijenjenim političkim podjelama, jedan duh ostaje nepokolebljiv – duh solidarnosti. Bosna i Hercegovina danas broji desetine aktivnih humanitarnih akcija koje se odvijaju paralelno, od pomoći oboljelima do podrške porodicama u stanju socijalne potrebe, djeci bez roditeljskog staranja, studentima, pa čak i životinjama.
Procjene pokazuju da se samo putem društvenih mreža, donatorskih platformi, SMS poruka i direktnih uplata na račune, u Bosni i Hercegovini dnevno prikupi između 50.000 i 100.000 KM za različite humanitarne svrhe. Ta cifra varira ovisno o hitnosti slučajeva, medijskoj vidljivosti i uključenosti javnih ličnosti, ali ono što ostaje konstanta jeste volja građana da pomognu – čak i kada i sami jedva sastavljaju kraj s krajem.
Pomaganje je postalo svakodnevica. Ljudi šalju SMS-ove, uplaćuju novac putem banke ili PayPala, dijele objave na društvenim mrežama, organizuju humanitarne bazare, aukcije, pa čak i trke i koncerte. Pomažu i kroz vrijeme – volontiraju, nose pakete hrane, prevode medicinske dokumente, prevoze ljude do bolnica. To više nije samo čin milosrđa – to je refleks.
S druge strane, za samo jedan dan boravka političara na funkciji, kada se uzmu u obzir njihove dnevnice, vozači, obezbjeđenje i vozni park, troši se više nego što neka humanitarna akcija uspije prikupiti u sedmici. A dok brojimo hiljade uplata od po 1 ili 5 KM, BiH broji oko 150 ministara na svim nivoima vlasti – uključujući entitete, kantone, Brčko distrikt i državne strukture.
Ipak, ova zemlja opstaje zahvaljujući onima koji nemaju mnogo, ali dijele sve. Dok su mnogi sistemi zakazali, građani nisu. Upravo je ta upornost i suosjećanje ono što svakodnevno pravi razliku između odustajanja i nade. Jer u Bosni i Hercegovini, i kad nemaš – nekako pomogneš.
