Film „ Vjetre, pričaj sa mnom“
Piše: Edwin M.
Regionalnom premijerom filma VJETRE, PRIČAJ SA MNOM reditelja Stefana Đorđevića, večeras u 19 sati, u Narodnom pozorištu Sarajevo, nastavlja se Takmičarski program – igrani film 31. Sarajevo Film Festivala.
Mladi režiser Đorđević kojem je ovo drugo pojavljivanje na Sarajevo Film Festivalu publici se predstavio svojom intimnom pričom. Za razliku od prvog dolaska kao glumac u filmu „ Tilva Roš“ prije tačno 15 godina ovaj put je u ulozi režisera svog prvijenca. U međuvremenu je stakao znanje i iskustvo za ovaj poduhvat.
Po prvi put nakon skorašnje smrti svoje majke, Stefan se sastaje sa članovima porodice kako bi proslavili rođendan njegove bake. Povratak kući inspirisan željom da završi film o majci, kao i pokušaj da se iskupi tako što spašava psa lutalicu, navode Stefana na introspekciju. Inspirisan rediteljevim stvarnim životom i sa članovima njegove porodice kao glumcima sa zadatkom da završe izgradnju kuće kraj jezera i film,“ Vjetre, pričaj sa mnom“ intiman je filmski osvrt na bezvremenu vezu između majke i sina.
Prema riječima režisera poslije smrti majke gledao je kako da prevaziđe to razdoblje i gubitak i mislio je napraviti dokumentarac o svojoj majci.
„U COVID-u bio u Svrljigu i sa rodbinom sam pričao o mami i kreirao scenariji. Kad gledate imate osjećaj da je mama još tu sa nama to je bio glavni cilj. Svakom liku sam prilazio drugačije. Rodjak koji je u međuvremenu završio akademiju u Beogradu je pisao dijaloge“- izjavio je režiser.
Film je emotivan, iskren i nepretenciozan. Tišine u filmu i scene sa bakom su jako iskrene i nabijene emocijom jer je baka nagluha, blago dementna.
„Sva rodbina su koscenaristi i krenuli smo od nule. Bilo je stresno, ali pokušavao sam napraviti organski film sjedeći na dvije stolice ispred i iza kamere“ -dodaje Đorđević.
Kako autor navodi zbog novca želio je bliske lokacije za snimanje i uključio je svu svoju porodicu ali ipak je trebalo dosta novca. Proteklo je dvije godine od ideje do realizacije, a film koji ima intimnu dokumentarističku crtu imao je budzet 500.000 eura i završen je u koprodukciji i zahvaljujući podršci institucija Srbije.
