Vedad Karić je jedan od najuspješnijih biciklista u Bosni i Hercegovini, ali ono što ga čini posebnim nije samo broj osvojenih državnih titula, već njegova nevjerovatna upornost. Kao vozač BK „Rotacija-SPIN“, godinama pomjera granice u drumskom i brdskom biciklizmu, uvijek tražeći više od sebe.
Prošao je kroz težak pad, unutrašnje krvarenje i dane na intenzivnoj, ali se vratio jači nego prije. To je ono što ga definiše: snaga da ustane kad je najteže. Zbog toga danas ima i svoj mural u Zenici kao simbol poštovanja, borbe i inspiracije.
Vedad nije samo sportista. On je dokaz da se uspjeh gradi disciplinom, skromnošću i ogromnim srcem. Upravo zato njegova priča motivira, jer pokazuje da je sve moguće kada ne odustaneš.
U nastavku intervju sa šampionom na dva točka.
M: Kako danas definirate svoj sportski cilj i je li drugačiji nego kad ste bili mlađi?
V: Kada sam bio mlađi, moj cilj je bio vrlo jednostavan – pobijediti, dokazati se i pokazati da mogu biti najbolji. Danas, nakon toliko godina u sportu, cilj je dobio širu dimenziju. Naravno da i dalje želim pobjeđivati i biti konkurentan, ali sada mi je jednako važno ostati zdrav, uživati u svakom kilometru i prenositi iskustvo mlađima.
M: Kombinovali ste cestovni biciklizam i MTB. Šta vas je privlačilo u toj raznovrsnosti i kako održavate formu za oba tipa?
V: Oduvijek me privlačila dinamika različitih disciplina. Cesta je moja ljubav, mnogo je zanimljivija, brža sa mnogo taktike i izdržljivosti, dok MTB traži eksplozivnost, tehniku i snalažljivost na terenu. Mnogo sam se trudio da mi ta kombinacija čini kompletnijim sportistom. Formu održavam pametnim planiranjem – periodizacija je ključ. U skladu sa tim i planom mojih nastupa, znam kada mi treba više snage, kada više dužine, odnosno znam kako rasporediti trening da tijelo ne uđe u „pretreniranost“, nego da napreduje.
M: Koju ulogu ima sportska disciplina u vašem poslovnom i privatnom životu?
V: Sport je moj najveći učitelj. Naučio me odgovornosti, kontinuitetu, poštovanju vremena i ljudi. To isto prenosim u posao — kada nešto radim, radim to predano, tačnije ne želim biti uzrok nekog problema. Također, sportske navike poput organizacije dana, planiranja i mentalne pribranosti koristim svakodnevno. Cilj je biti efikasan.
M: Kako balansirate posao, sport i porodicu?
V: Naučio sam da je vrijeme najvrijedniji resurs. Postavio sam jasne prioritete — porodica je uvijek na prvom mjestu, sport je moj način života, a posao temelj stabilnosti. Planiram, dogovaram, raspoređujem. Nekad je teško sve uskladiti, ali kad znaš zašto nešto radiš, tada čovjek lakše nađe rješenje u svemu. Naravno, jako teško bi bilo išta postići bez podrške porodice, a ja je hvala Bogu imam ogromnu.
M: Koja je najvrijednija lekcija iz biciklizma koju ste prenijeli u život i biznis?
V: Ne poznajem riječ odustati i smatram da u životu možeš nešto ostvariti jedino ukoliko se maksimalno posvetiš tome, baš kao u takmičenju, ako si natreniran, dobit ćeš. To je mentalitet koji mi je pomogao u poslu, u izazovnim situacijama i u životu generalno. Također, naučio sam da dugoročni uspjeh zavisi od malih, svakodnevnih koraka koji se u konačnici spoje kako bi ostvario ono što si zacrtao.
M: Kako porodica reaguje na vaš sportski raspored i kako vas podržava?
V: Baš kao sam prethodno rekao, moja porodica je moj najveći oslonac. Oni razumiju moju strast, i bez njihove podrške ne bih mogao održavati ovakav ritam. Podržavaju me tako što razumiju moje obaveze, dijele svaki uspjeh i podnose moje izostanke. Najviše cijenim trenutke kad smo svi zajedno nakon napornog perioda — tada sve dobije smisao.
M: Imate li neku situaciju kada vam je porodica bila ključna motivacija da nastavite dalje?
V: Vjerujem da vam je poznato da sam prošao kroz nekoliko teških povreda koje su me potpuno slomile, ali u tim trenucima moja porodica je nosila teret umjesto mene. Njihova briga, snaga i ljubav bili su razlog zbog kojeg sam im veoma zahvalan čak i kad mi se činilo da ne mogu više. Bili su to teški periodi mog života, nisam navikao biti nemoćan, a to gledam kao životnu motivaciju da se ja sada borim za njih.
M: Kako postižete balans između treninga, poslovnih obaveza i vremena za porodicu – koja je vaša strategija?
V: Moja strategija je jednostavna: organizacija i fleksibilnost. Kao što rekoh, planiram unaprijed, ali ostavljam prostor da se stvari promijene. Treninge radim rano ujutro ili kasnije u danu, prije ili poslije posla, a u svemu tome, nađem vremena i za porodicu.
M: Koji mladi biciklist ili sportista u BiH vas danas inspiriše i šta biste mu poručili?
V: Ne bih imenovao nikoga, mnogo je talentovanih mladih sportista u BiH i drago mi je vidjeti da dolazi nova generacija koja je željna rada. Inspirišu me svi koji treniraju predano, bez izgovora, uprkos uslovima koji nisu idealni. Poručio bih im da budu strpljivi — rezultati dođu onima koji rade, koji vjeruju u proces i koji ne odustaju kad je najteže.
M: Gdje vidite sebe za pet godina – u sportu, biznisu, kao mentor?
V: Volio bih biti prisutan u sva tri segmenta. Vidim sebe i dalje aktivnog u sportu, možda ne uvijek na najvišem takmičarskom nivou, ali definitivno u biciklizmu. U poslovnom svijetu želim stabilno graditi vojnu karijeru prvenstveno na znanju, za sada mi dobro ide (već sam u činu kapetana). A kao mentor — to je nešto što već lagano postaje dio mene. Ako mogu pomoći mladima da brže i pametnije napreduju, to će biti moja najveća satisfakcija.
M: Poruka za čitaoce — za sportiste, poslovne ljude i roditelje koji traže balans?
V: Poručio bih svima da vjeruju u sebe i da shvate kako sam već i rekao, da se veliki ciljevi postižu malim, svakodnevnim koracima. Bilo da je sport, posao ili porodica — najvažnija je dosljednost. Ne čekajte savršene uslove, u našem okruženju oni rijetko dođu. Krenite danas, radite najbolje što možete i budite zahvalni na svakom napretku.
Vedadu hvala, i želimo mu mnogo sreće, da u zdravlju i bez padova vozi svoje sljedeće trke, i uvijek bude inspiracija za sve. Jer sport je zaista jedna divna stvar. Koristite je na pravi način.
