U svijetu u kojem svi žele brze rezultate, Dule je jedan od rijetkih koji ljude uči strpljenju, disciplini i poštovanju vlastitog tijela. Na društvenim mrežama poznat kao “Dule koji trenira ljude”, već godinama motiviše, edukuje i podsjeća da trening nije kazna, nego ulaganje u sebe.
Njegov pristup nije baziran na trendovima, već na znanju, iskustvu i stvarnim ljudima sa stvarnim izazovima. Sa jednakom pažnjom radi i sa početnicima i sa iskusnim sportistima, uvijek insistirajući na pravilnoj tehnici, zdravim navikama i dugoročnim rezultatima.
Dule “ne prodaje” iluziju savršenog tijela, on gradi mentalitet koji traje. Upravo zato njegovi savjeti imaju težinu, a rezultati njegovih klijenata priču koju vrijedi ispričati.
A u nastavku donosimo kratki intervju s njim.. Upoznajte Duška Marića;
M: Program Full Body Conditioning koji vodiš već prolazi i prošlo je mnogo ljudi, koji su ti ključni principi koje si odlučio zadržati, a koje si izbaccio iz tog programa kroz stečeno iskustvo?
D: Full body conditioning je program koji je nastao mješavinon kako iskustva tako i neiskustva jer čovjek da bi znao kako treba prvo mora par puta da pogriješi, i dijelova raznih edukacija koje sam prošao kroz 10 godina unazad. Od prvog dana ključni principi su ostali isti a to je biomehanika kretanja, funkcionalna anatomija, fiziologija i kineziologija. Ništa nije izbačeno samo sa vremena na vrijeme ubacim nove baterije testova kako bi dobio što bolju sliku o početnom stanju klijenta.
M: Kako razlikuješ pristupe treninga za klijente koji žele samo izgubiti kilograme od onih koji žele poboljšati držanje i funkcionalnu snagu, i u čemu leži ključna razlika u planiranju treninga?
D: Mišljenja sam da tu nema prevelike razlike jer u preko 90% slučajeva osobe koje imaju problema sa viškom kilograma imaju problema sa posturom i snagom. Razlika u prvom stadijumu treninga i nema toliko jer sam mišljena da svako prvo treba da počne od osnovnih stvari, osnovni pokreti, tehnike disanja, osnovni položaji, elementarne vježbe, metodika obučavanja višezglobnih vježbi, pa osnovna testiranja poput spiroergometrije, maxvo2, laboratorija krv+ urin i slično. Tek onda kada imamo jasne informacije o stanju vježbača i kada se postave dobro temelji onda se može pričati o razlikama u kreiranju trenažnog procesa
M: U tvojoj praksi, kako balansiraš izazov između “motiviši klijenta da pomjeri granice” i “ne pretjeruj da ne dođe do povreda”?
D: U svojoj praksi nikad nisam koristio moderne načine motivacije u fazonu “No pain no gain”, ili ono “Ako ne boli dok radiš onda ne radiš kako treba” i slično. Ja više volim da ispoštujem sve protokole u treningu i periodizaciji treninga pa da klijent sam shvati gdje je bio na početku i koliko je napredovao. U suštini nikad nisam ni shvatao tu vrstu motivacije, samo znam da je krajnji reziltat forsiranja povreda. Ako uzmemo u obzir da govorimo u rekreativcima evo jedne jasne formule koja vodi do povrede:
Vježbač + random vježba + no pain no gain + narušena tehnika izvođena ( kroz određeno vrijeme) = pain i na to sve no gain.
Dakle da rezimiram pravilo je jednostavno, ispoštuj sve protokole, ojačaj slabe karike, kad dobiješ jednu cjelinu sa kojim bez problema možeš da ispištuješ određene zadatke onda ideš ne veći nivo.
M: Postoji li neko pravilo ili algoritam koji koristiš da procijeniš kada je vrijeme za progresiju težine, a kada za fokus na tehniku i kontrolu pokreta?
D: Postoje određeni testovi koje klijent mora da zadovolji da bi prešli na sljedeći nivo tj. na progresiju. U početku je svakako fokus na pravilnu tehniku i kontrolu pokreta. Kada se pravilno usvoji tehnika onda se pristupa testiranju maksimalne snage ili 1RM. Kada dobijemo rezultate onda zavisno od cilja treninga možemo da planiramo trenažni proces i obim u intezitet iz sedmice u sedmicu ili iz mjeseca u mjesec. Opet naglašavam zavisi šta je cilj treninga?
M: Šta je tvoja najčešća zabluda s kojom klijenti dolaze u teretanu, i kako im pomažeš da je prevaziđu?
D: Najčešća zabluda klijenata je da mogu postići nerealan rezulat za kratko vrijeme, i najveći problem je da ljudi ne vide realno stanje svoga tijela ne znaju da prepoznaju alarme koje im njihovo tijelo šalje. Bezbroj puta mi se desilo da dođu ljudi i na pitanje “Kako se osjećaš ima li nekih problema?” Odgovara sa: Sve je ok, nego malo sam se zapustio oko praznika, preko zime, zbog posla i slično. Kada uđemo u detaljnij razgovor shvatimo da već duže vrijeme njegovo tijelo šalje signale koje on upotno ignoriše i govori sebi da je to normalno.
Ja im pomažem prvenstveno na edukativni način, da upoznaju svoje tijelo i da prepoznaju signale koje im ono šalje, i kako da daju tijelu ono što mu je potrebno. Malo ko je spreman na takav vid rada jer ljudi su navikli na čarobne metode, čarobne vježbe, čarobne napitke, tablete i praškove, ili se obmotavaju providnom folijom da tope masne naslage…
M: Koliko danas, prema tebi, utjecaj društvenih mreža i “fitness savjeta” utiče negativno ili pozitivno na očekivanja ljudi o treningu?
D: Društvene mreže i fitness svijet imaju ogroman uticaj na vježbače. Moje mišljenje je da je više negativnih stvari ali sada ću i da objasnim zašto.
Ekspanzija fitness industrije u proteklih nekoliko godina je dostigla svoj vrhunac.
Svjedoci smo da danas imamo jako puno influensera koji nam nešto poručuju, nameću i prodaju. Trebamo prvo da shvatimo da je to biznis i da je glavni cilj zarada a ne pomoć ljudima. Sa jedne strane imamo ljude koji prodaju programe tipa 6pack abs, glute workout, body building i slično. Sa druge strane imamo ljude koji nam prodaju uz sve to i suplemente od kompanije koje zastupaju. Pa imamo ljude koji uz sve to prodaju i sportsku garderobu, rekvizite i operemu. A imamo i one koji kroz svoje postove obećavaju vrhunske rezultate za jako kratko vrijeme. Naravno ne smijem zaboraviti i grupu influensera preletača koji jedan mjesec zastupa jednu kompaniju pa drugi mjesec neku drugu, pa treći mjesec kaže da ove prve dvije nisu dobre kao ova treća i sve to zbog zarade. Ali ok to je na kraju i cilj samo je pitanje kako ko dolazi do njega i šta je to cijena. Naravno postoje i vrunski treneri koji vrhunski rade svoj posao preko mreža i online ali ih je jako malo. Ima i mali broj pametnih ljudi na mrežama ali mislim da oni nemaju toliko vremena za te zavrzlame, već se bave konkretnim stvarima i stvarnim opisom ovoga posla.
M: Da li smatraš da su tradicionalni koncepti treninga (snaga, kondicija, mobilnost, funkcionalne vježbe) i dalje najbolji okvir za većinu ljudi, ili se trendovi mijenjaju, i ako da, kako?
D: Što se tiče koncepta treninga samo ću reći par stvari. nismo svi isti i svakome odgovara nešto drugačije.
Obzirom da danas vježbači imaju pristup raznim informacijama i trendovima, vidim da je sve više različitih programa. Po meni ne postoji najbolje, jer moje najbolje neće odgovarati vama i obrnuto. Ako mene pitate najbolji trening je onaj gdje radiš gym 1h, pa onda voziš bicikl 1h pa nakon toga trčiš 1h. Većina vas će se složiti da je to ludost, a i ja ću reći da je ludost raditi grudi i triceps 2 sata. Čovjek treba da radi ono što mu odgovara, istina je da većina to ne zna, ali uvijek se mogu obratiti za stručnu pomoć. Trendovi dolaze i odlaze i uvijek će biti nešto novo, ali ja mislim da ćemo polako početi da se vraćamo elementarnim stvarima kao i old school gym.
M: Kako radiš s klijentima koji su dugo bez fizičke aktivnosti ili imaju bolove, npr. u donjem dijelu leđa, a ipak žele ozbiljno trenirati?
D: Treba napraviti razliku sa klijentima koji nisu dugo bili aktivni i klijentima koji imaju zdravstvenih problema. Tu treba odmah naglasiti da u početku nekog “ozbiljnog treninga”
Opet se vraćam na sami početak i bitnost testiranja kako bi došli do informacija o trenutnom stanju osobe. Vidimo šta su slabe karike i potencijalni uzroci određenih problema i radimo na tome. Testiramo nakon nekog vremena, uporedimo sa početnim testiranjem i idemo dalje. Tako se radi i sa fizički neaktivnim ljudima, i sa ljudima koji imaju zdravstvenih problema, i sa rekreativcima i sa sportistima. Sve van ovih okvira je po meni izmišljanje tople vode.
M: Šta bi preporučio trenerima koji tek počinju da se profesionalno bave fitnessom, da li postoji neka vještina ili znanje koje su presudni, a često se zanemaruju?
D: Trenerima koji tek počinju da se bave ovim poslom imam da poručim da za početak shvate ozbiljnost ovoga posla i da u svojim rukama imaju veliku odgovornost. Da što više uče i da naučene vještine neuzimaju zdravo za gotovo već da kroz svoj rad koriste ono za šta smatraju da im je od pomoći. Vremenom će sve uklopiti u njihov sistem kao što se meni uklopilo u “Full body conditionig”. Ništa ne ide preko noći i ništa ne ide na silu. Polako, strpljivo i pametno to je garancija uspijeha. Po meni je presudno da ljudi koji dolaze kod tebe na trening imaju prvenstveno razumjevanje sa trenerove strane, inspiraciju ( ne motivaciju, čim su došli kod tebe već su motovisani) nego inspiraciju u pravoj suštini te riječi. Inspiriši ga svojim pristupom, znanjem, ljudskosti i djelima da svaki dan sigurnim koracima bude bolji nego juče kako vježbač tako i bolja osoba.
M: Možeš li opisati trenutak ili situaciju u kojoj je klijent iznenadio baš tebe, bilo brzinom napretka, posvećenosti ili preokretom razmišljanja, i šta si iz tog iskustva naučio kao trener?
D: Ne mogu opisati taj trenutak, ne mogu izdvojiti neki koji bi za čitaoce bio “wow”.
Meni svaki dan prođe u nekim mini iznenađenjima, preokretima, napredovanju i uživanju u procesu vježbanja. Ljudi sa kojima radim su zaista fenomenalni iz treninga u trening tako da sa sa njima naučio da zajedno uživamo u mini progresima koje na kraju mjeseca kad saberemo bude jako puno.
Ukoliko želite adekvatan pristup i tražite trenera koji će vam pomoći na pravi način, onda je to svakako Dule. I pazite, realan pristup nekad zna da bude težak, ali samo realno i pravim pristupom možete napredovati i biti zdravi fizički i mentalno.
