Piše: Edwin Mehinagić
Gotovo četiri decenije nakon što je autorovih redova gledao crtanu verziju, najpoznatiji ratnik Eternije ponovo je stigao na veliko platno. Film Masters of the Universe, u režiji Travisa Knighta, pokušava oživjeti jednu od najprepoznatljivijih franšiza osamdesetih godina i predstaviti je novoj generaciji gledalaca.
Rezultat je zabavna, vizuelno raskošna avantura koja nije bez mana, ali uspijeva vratiti duh originalnog He-Mana.
U centru priče nalazi se princ Adam, kojeg igra mladi Nicholas Galitzine. Nakon godina provedenih na Zemlji, Adam otkriva svoje pravo porijeklo i vraća se na svoju planetu Eterniju. Tamo ga čeka sukob sa zloglasnim Skeletorom, kojeg igra izvrsni Jared Leto.
Kako bi spasio svoje kraljevstvo, mora prihvatiti sudbinu i postati He-Man – najmoćniji čovjek u svemiru.
Ono što film odmah osvaja jeste njegova vizuelna strana. Eternija izgleda impresivno, puna živopisnih pejzaža, futurističkih građevina i fantastičnih bića. Režiser nije pokušao stvoriti mračnu i pretjerano ozbiljnu verziju priče, već je prihvatio njenu pomalo stripovsku i avanturističku prirodu. Upravo zbog toga film djeluje osvježavajuće u vremenu kada mnoge adaptacije starih franšiza pokušavaju biti ozbiljnije nego što trebaju.
Glumačka ekipa pruža solidne izvedbe. Galitzine uspijeva uvjerljivo prikazati razvoj lika od zbunjenog mladića do heroja koji prihvata odgovornost. Posebno se ističu Idris Elba kao Duncan odnosno Man-at-Arms i Camila Mendes u ulozi hrabre Teele. Jared Leto kao Skeletor donosi dovoljno teatralnosti i harizme da negativac ostane upečatljiv, iako ponekad zbog problema sa scenarijem i razradom likova djeluje kao da je pobjegao iz nekog drugog filma.
To je jedan od primjera zbog kojeg po našem mišljenju scenario predstavlja najslabiju kariku filma. Iako je na njoj radilo čak šest scenarista, priča često prati dobro poznate predvidljive obrasce „odabranog heroja“, dok pojedini sporedni likovi ne dobijaju dovoljno prostora za razvoj. Film također povremeno luta između usiljenog humora, nostalgije i ozbiljne epske fantastike, pa tonalitet priče nije uvijek ujednačen. Upravo zbog toga reakcije kritike filma nisu jednoglasne – dok jedni hvale zabavnu i šarenu avanturu, drugi smatraju da film nije u potpunosti iskoristio potencijal bogatog univerzuma He-Mana.
Film i filmska priča kulminiraju radnjom tek pred kraj fila a do tada se “vuče”.
Najveća snaga filma ipak je njegova iskrena želja da zabavi publiku. „Masters of the Universe“ ne pokušava biti revolucionaran niti redefinisati žanr. Umjesto toga, nudi oko dva sata akcije, mačeva, magije, spektakularnih bitaka i nostalgije. Fanovi originalnog crtanom filma pronaći će brojne referense koje će ih vratiti u djetinjstvo, dok će mlađi gledaoci dobiti sasvim pristojnu fantastičnu avanturu. Prethodno rečeno je na tragu želje firme Mattel da oživi prodaju akcionih figurica kao što su uradili sa filmom Barbie.
U konačnici film „Masters of the Universe“ nije remek-djelo, ali jeste film koji razumije svoje korijene. Vizuelno atraktivan, zabavan i dovoljno vjeran izvornom materijalu, predstavlja uspješan povratak He-Mana na velika platna. Njegove mane su vidljive i jasne svakako ali ne uspijevaju pokvariti osjećaj avanture koji nosi od prve do posljednje minute.
Za ljubitelje fantazije i nostalgičare – obavezno pogledati. Za ostale – sasvim solidna ljetna filmska zabava nažalost bez wooow efekta.
