Nije me osvojila na prvi pogled, ali jeste tamo gdje je najvažnije
Piše: Muhamed Mizić
Postoje automobili koje ugledaš i odmah pomisliš: „Ovaj bih vozio.“ Postoje i oni koji ti trebaju nekoliko dana da ih upoznaš. Nova Toyota RAV4 kod mene je bila upravo ova druga priča.
Sjeo sam za volan potpuno nove generacije RAV4, provozao je kroz grad, otvorenu cestu, malo brže, malo sporije, s punim gepekom i bez njega. I već nakon prvih kilometara shvatio sam jednu stvar, ovo nije automobil koji pokušava da te osvoji nekim velikim šou-programom. Više je kao onaj čovjek kojeg ne primijetiš odmah u društvu, ali nakon nekoliko sati shvatiš da je zapravo prilično zanimljiv lik.
A kod mene je RAV4 imala i jedan mali problem. Nije me baš osvojila iznutra.
Krenimo od onoga što je teško ne primijetiti. Toyota je otišla u smjeru robusnijeg, modernijeg SUV-a, s izraženijim linijama i dosta samouvjerenim stavom. Automobil djeluje veće nego što možda jeste i ima onu karakterističnu pojavu zbog koje u retrovizoru znate da vam se približava RAV4. Meni se taj smjer dopada.
Nema ovdje pretjeranog dizajnerskog eksperimentisanja. RAV4 i dalje izgleda kao RAV4, samo je sada savremenija, oštrija i nekako ozbiljnija. I to je zapravo dobra stvar. Toyota nije pokušala od RAV4 napraviti nešto što ona nije.
I tu dolazimo do dijela gdje ću biti potpuno iskren. Interijer mi se nije posebno svidio. Ne kažem da je loš. Nije. Sve je funkcionalno, pregledno i djeluje kao da je napravljeno da traje. Ali kada od automobila očekujete da vas malo „pomazi“ svaki put kada uđete u njega, nova RAV4 kod mene nije napravila taj efekat.
Posebno mi se nisu dopale kombinacije boja i pojedini detalji u unutrašnjosti. Imam osjećaj da je Toyota mogla napraviti malo više karaktera i emocije u kabini. Jer danas kupac ne traži samo da automobil bude kvalitetan i pouzdan. Želi i da mu bude lijepo kada sjedne u njega. A meni je upravo taj dio nedostajao.
S druge strane, ergonomija je dobra. Sve je tamo gdje očekujete da bude, položaj za volanom je odličan, a osjećaj prostranosti jedan je od aduta ovog automobila. I što duže vozite, to više počinjete cijeniti tu Toyotinu filozofiju: manje komplikovanja, više funkcionalnosti.
Nakon nekoliko desetina kilometara prestao sam razmišljati o tome sviđa li mi se ovaj ili onaj detalj u kabini. Počeo sam voziti. I tu RAV4 pokazuje svoju drugu stranu.
Hibridni pogon je tih i uglađen, a automobil vrlo lako prati ritam svakodnevne vožnje. U gradu je posebno ugodan. Nema nervoze, nema potrebe da stalno razmišljate šta automobil radi. Samo sjednete i vozite, a to je možda najveći kompliment koji mogu dati automobilu koji je napravljen za svakodnevni život.
Nova RAV4 dostupna je kao klasični hibrid i plug-in hibrid, s FWD ili AWD pogonom, zavisno od verzije. Kod hibrida Toyota navodi 191 KS za AWD izvedbu, dok plug-in hibrid u AWD verziji razvija do 304 KS.
Ja sam tokom testa posebno obratio pažnju na jednu stvar koju mnogi vozači danas prvo pogledaju potrošnju. I tu mogu reći da sam zadovoljan. Nije me RAV4 natjerala da svako malo gledam kazaljku goriva i računam koliko će me koštati sljedeći odlazak na pumpu. Toyota za hibridne verzije navodi kombinovanu WLTP potrošnju koja, zavisno od pogona i opreme, ide otprilike od 4,9 do 5,6 l/100 km. Naravno, stvarna potrošnja uvijek zavisi od načina vožnje, saobraćaja, temperature i uslova na cesti.
Moj zaključak nakon testa?
Potrošnja je sasvim OK. Čak bih rekao jedna od stvari zbog kojih bih RAV4 ozbiljno stavio na listu za razmatranje.
Ako postoji dio nove RAV4 koji bih posebno izdvojio, onda je to prostor. Gepek mi je odličan. Kod klasičnog hibrida Toyota navodi do 514 litara prostora do poklopca prtljažnika, što je za automobil ove klase sasvim ozbiljna brojka. Plug-in hibrid zbog svoje tehnologije ima nešto manje prostora 446 litara.
Ali brojke su jedno. Prava vrijednost gepeka vidi se tek kada počnete ubacivati stvari. Torbe, ranac, fotoopremu, stvari koje uvijek nekako završavaju u automobilu, a onda se pitate gdje ćete ih staviti. Kod RAV4 nisam imao taj problem. I zato mi je ova Toyota počela biti posebno simpatična.
Jer nije samo automobil koji dobro izgleda na fotografiji. Ona očigledno razmišlja i o tome kako ćete je koristiti kada prođe onaj prvi period zaljubljenosti. Ne bih RAV4 opisivao kao automobil za one koji traže adrenalin. I to nije kritika. To je jednostavno njena priroda.
RAV4 je SUV za čovjeka koji želi sjesti, upaliti automobil i krenuti. Za porodicu. Za posao. Za vikend putovanje. Za svakodnevne obaveze. Za one koji ponekad skrenu s asfalta, ali ne planiraju osvajati Dakar.
U vožnji djeluje stabilno i sigurno. Visoka pozicija sjedenja daje dobar pregled, a osjećaj kontrole je ono što će vjerovatno mnogim kupcima biti važnije od bilo kakvog sportskog karaktera. I tu Toyota ponovo igra na kartu koju najbolje poznaje.
Na tržištu Bosne i Hercegovine nova RAV4 trenutno kreće od 83.800 KM, dok se cijena mijenja u zavisnosti od nivoa opreme i pogonske verzije. Toyota u BiH nudi različite izvedbe, uključujući Style i Premium, kao i hibridne i plug-in hibridne pogonske opcije.
Naravno, kada počnete dodavati opremu, pogon i jače verzije, račun raste. Ali to je danas realnost gotovo svakog novog SUV-a.
Da me neko pita: „Muhamede, bi li kupio novu RAV4?“, ne bih odgovorio u dvije sekunde. I možda je upravo to najbolji zaključak ovog testa. Nisu mi legle boje i neki detalji u kabini i mislim da je Toyota tu mogla napraviti korak više. Danas automobil ipak treba biti i funkcionalan i lijep iznutra. Ali…
Svidjela mi se vožnja. Svidjela mi se potrošnja. Svidio mi se prostor. Gepek posebno.
Svidjela mi se činjenica da nakon nekoliko sati za volanom nisam osjećao umor od automobila. A to je, barem meni, jedna od najvažnijih stvari kod svakodnevnog automobila. Nova RAV4 nije automobil koji viče: „Pogledaj mene!“
Ona više kaže:„Ako želiš, možemo zajedno na put.“
I što sam je duže vozio, to mi je ta rečenica imala više smisla. Jer automobil ne mora uvijek biti ljubav na prvi pogled. Nekad je sasvim dovoljno da vam nakon nekoliko dana postane jasno da biste ga voljeli imati parkiranog ispred kuće.
