Piše: Edwin M.
Naša avantura prema San Marinu započela je u Sarajevu na autobuskoj stanici , a tokom vožnje su navijačke pjesme i smijeh odjekivali autobusom. Povod putovanja bio je fudbalski – utakmica između reprezentacije Bosne i Hercegovine i San Marina – ali svako ko je krenuo na ovo putovanje znao je da će donijeti i mnogo više od devedeset minuta igre. Bio je to susret sa zemljom koja je, iako malena, kroz stoljeća očuvala svoju slobodu i ponos.
Duga vožnja kroz regije i države
Iz Sarajeva, preko granica i puteva koji se protežu kroz Bosnu, Hrvatsku,Sloveniju i Italiju, autobus je neumorno jurio prema Apeninima. Noćne dionice donosile su miris jadranskog mora, a jutro nas je dočekalo u talijanskim ravnicama uz rijeku Po. Uz pokoju pauzu i razgovore među putnicima, svi su jedva čekali trenutak kada će se na horizontu ukazati silueta San Marina.
Prvi pogled na Republiku
San Marino je poput bajkovitog grada na stijeni. Smješten na planini Titano, djeluje kao da lebdi iznad dolina. San Marino je inače osnovan 301.godine naše ere. Priča kaže da je klesar Marin sa ostrva Raba sa prijateljem krenuo na hodaočašće u Rim. Kada su stigli u Rimini njihovu grupu su napali razbojnici pa su se povukli na planinu Titano gdje je Marin sagradio kapelicu. Ta kapelica je bila začetak naselja koje je preraslo u Republiku San Marino. Danas što se više približavate, sve jasnije se ocrtavaju obrisi zidina i kula koje stoljećima prkose vremenu. Bio je to prizor zbog kojeg se putnički umor zaboravlja u trenu. Mi nismo naravno imali problema kao Marin ali želimo iskazati i ukazati da su stanovnici San Marina izuzetno gostoljubivi, vedri, uslužni, ljubazni i divni domaćini svojim posjetiocima.
Stari grad – u srcu prošlosti
Ulazak u stari grad značio je povratak nekoliko stoljeća unazad. Ulice su uske, kaldrmisane, a iz svake kuće i trgovine izbija duh prošlosti. Dućani nude suvenire, vino, keramiku i male uspomene, dok se s terasa restorana pružaju pogledi na cijelu regiju Emilija Romanja i obalu Riminija. Iako je smješten na brdu Titano , San Marino ima izgrađenu žičaru koja vodi do vrha Starog grada kao i liftove koji dižu stanovnike i turiste na više nivoe kako ne bi išli zavojitim serpentinskim gradskim ulicama. San Marino ima i radski autobuse koji voze za 1,5 euro.
Tri kule – Guaita, Cesta i Montale – nezaobilazni su simboli San Marina. Guaita, najstarija i najpoznatija, čuva priču o srednjovjekovnim bitkama i slobodi. Cesta, smještena na najvišoj tački, pruža pogled koji ostavlja bez daha, dok Montale, iako najmanja, nosi mističnu tišinu i snagu.
Na Trgu slobode (Piazza della Libertà) nalazi se Palazzo Pubblico – zgrada parlamenta. Ispred nje stražari u tradicionalnim uniformama mjenjaju smjene, privlačeći turiste svojim svečanim maršem. Sam trg odiše životom – tu se okupljaju putnici iz svih krajeva svijeta, fotografirajući panoramu koja se širi prema Jadranu.
Nedaleko od trga smještena je i Bazilika svetog Marina, posvećena utemeljitelju republike. Njene bijele kolone i unutrašnji mir svjedoče o vjeri i ustrajnosti malog naroda koji se stoljećima odupirao velikim carstvima.
Muzeji i zanimljivosti
San Marino je grad-muzej na otvorenom, ali osim kula i trgova, tu su i zanimljive zbirke. Muzej oružja prikazuje stoljeća ratovanja, dok Muzej numizmatike otkriva bogatu tradiciju kovanica i poštanskih marki. Za one koji traže nešto neobično, tu je i Muzej torture, kao i Muzej čudnih stvari – gdje svaka vitrina skriva poneku bizarnost.Važno je napomenuti das u ulaznice besplatne za putnike sa invaliditetom i njihovu pratnju.
Okusi San Marina
Nakon obilaska a prije utakmice i, došao je red i na gastronomiju. Restorani su nudili okuse koji podsjećaju na Italiju, ali s vlastitim pečatom. Paste, pizze, pršut i sirevi služeni su uz domaća vina, dok je desert Torta Tre Monti – slojevita čokoladna poslastica – savršeno zaokružio doživljaj.
Fudbal u maloj republici
Navečer nas je čekao vrhunac putovanja – utakmica na stadionu Serravalle. Iako skroman po veličini, stadion (cca.5.000 mjesta) je bio ispunjen glasovima navijača. Bosanci i Hercegovci, pristigli iz svih krajeva Evrope, preplavili su tribine pjesmom i zastavama, dok su domaći navijači, oko 4.000 fanaticosa, ponosno bodrili svoj mali, ali hrabri tim.
Atmosfera je bila posebna – prijateljska, sportska i bez tenzija. San Marino je poznat kao reprezentacija koja je posljednja na FIFA listi, ali njihova upornost i entuzijazam izazivaju poštovanje. Inače reprezentacija San Marina je osnovana kao i Fudbalski savez San Marina 1931. godine.
Za nas, gledati “Zmajeve” u ovakvom ambijentu bio je poseban trenutak, jer se osjećalo zajedništvo i povezanost, kao da smo svi dio jedne velike fudbalske porodice. Sve nas koji smo putovali satima iz Bosne i cijele Europe Zmajevi su počastili pobjedom i velikih 6 golova.
Noć nad gradom
Kada padne noć, San Marino poprima sasvim drugu čaroliju. Svjetla iz Riminija trepere u daljini, dok kule obasjane reflektorima izgledaju kao stražari koji i dalje paze na grad. Šetnja tihim ulicama noću ostavlja poseban utisak – osjećaj da ste svjedoci historije koja i dalje živi.
Naše putovanje iz Sarajeva u San Marino bilo je više od sportskog izleta. Bio je to susret s jednom od najmanjih, ali najposebnijih država u svijetu. Utakmica je bila povod, ali ono što ostaje u sjećanju jesu slike starih kula, miris srednjovjekovnih ulica, okusi domaće hrane i osjećaj da ste dio priče koja traje više od 1700 godina.
San Marino je dokaz da veličina države ne mjeri njenu vrijednost – jer ovaj mali komadić zemlje nudi uspomene koje ostaju velike za cijeli život.
