Russell Crowe briljira, Malek razočarava u jednom od najkomentiranijih filmova godine.
Piše: Edwin M.
„Nuremberg“ režisera Jamesa Vanderbilta jedan je od onih filmova koji već mjesecima izazivaju rasprave – kako zbog teme, tako i zbog glumačkih izvedbi koje su podijelile kritiku. Smješten u poratnu Njemačku, film rekonstruira složenu psihološku dinamiku između nacističkog vođe Hermanna Göringa i američkog vojnog psihijatra Douglasa Kelleyja, nudeći istovremeno i istorijski uvid i moralnu studiju o prirodi zla. Film je svjetsku premijeru imao u sekciji Gala Presentations na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 7.septembra , gdje je dobio četverominutne ovacije, jednu od najdužih ovacija TIFF-a ikad.
Russell Crowe je „ukrao“ film, njegova maestralna gluma u ovom filmu je za pamćenje. Ako postoji jedan element filma oko kojeg se gotovo svi kritičari slažu, to je izvedba Russella Crowea. Njegov Hermann Göring opisan je kao „zastrašujuće uvjerljiv“, „harizmatičan“ i „hladno inteligentan“.
Crowe prikazuje lik kao manipulativnog taktičara koji itekako razumije svoju publiku, što čini svaki njegov kadar napeto nepredvidivim. S druge strane, Rami Malek u ulozi dr. Kelleyja izaziva mješovite reakcijepublike iz situacije u situaciju. Dok pojedini gledaoci i kritičari hvale njegov intenzitet, mnogi smatraju da je izvedba previše teatralna, a lik nedovoljno slojevit. U usporedbi s Croweovom dubinom, Malekov lik Kelley često djeluje isforsirano, što narušava emocionalni balans filma.
Za režiju, vizualni identitet i ton James Vanderbilt odabrao je specifičan vizualni pristup ,isprane boje, tamne tonove i tešku zatvorsko-sudsku atmosferu, što mnoge podsjeća na arhivsko dokumentarno štivo koje u pojedinim kadrovima tako i izgleda. Iako vizualno upečatljiv, film ponekad pati od tonalne neujednačenosti. U trenucima se osjeća kao sudski triler klasične strukture, a u drugim kao psihološka studija ili istorijski esej. Kritičari takokođe ističu da sporedni narativi nisu dovoljno razrađeni, a pojedini dijalozi prelaze u ekspozicijski monolog što je u potpunosti tačno i moglo je biti daleko boljke razrađeno. No u trenucima kada film diše, posebice u duelima Kelley–Göring, „Nuremberg“ postiže izvanrednu napetost što pohvljujemo.
Film se inače temelji na knjizi“ The Nazi and the Psychiatrist“, Jacka El-Haija i gotovo dokumentaristički pristupa odnosu Kelleya i Göringa. Ključna poruka filma, koju naglašavaju i strani kritičari, jest upozorenje: zlo često ne dolazi u obliku čudovišta, nego ljude koji izgledaju, govore i manipuliraju poput nas. „Nuremberg“ tako otvara pitanja koja su jednako relevantna danas: što je moralna odgovornost? Kako ideologija preuzima ljudski um? I gdje prestaje nauka, a počinje etika?
Ovo je 140 minuta kratak film. Namjerno kažemo kratak, jer je bilo prostora za razradu sporednijih likova ali je pitanje da li bi publika izdržala do kraja, ukoliko bi bio duži. Smatramo da je za regularnu publiku ovo dovoljno trajanje, a ko traži više može da pogleda neke dokumentarce na ovu temu.
Za ljubitelje istorijskih drama, psiholoških trilera i filmova koji postavljaju više pitanja nego što nude odgovora „Nuremberg“ je nezaobilazan film, a mi ga svakako prepručujemo za glednje u ovim sniježnim danima.
