Novembar je iza nas. Brkovi su obrijani, kampanje ugašene, hashtagovi utihnuli.
I sad se nameće pitanje: znači li to da opet ne treba pričati o muškom zdravlju?
Nažalost, upravo tada, kada Movember završi nastane ona tišina koja i jeste dio problema.
Zašto muškarci ne brinu o svom zdravlju?
Ne zato što ne znaju. Ne zato što ih nije briga.
Već zato što su godinama učeni da “pravi muškarac trpi”, da bol ignoriše, a strah gura pod tepih.
Pregled prostate?
Za mnoge muškarce to nije medicinsko pitanje već je tabu.
Neprijatnost. Sramota. Šala među rajom. Tema koja se izbjegava, jer “šta će ko pomisliti”.
Prostata nije riječ od koje se okreće glava, ona je organ. Pregled nije poniženje, to je prevencija. I nije slabost otići doktoru, slabost je ne otići na vrijeme.
Previše muškaraca dođe na pregled kasno, kada simptomi više nisu upozorenje nego problem. I tu nema brkova, kampanja ni slogana koji to mogu popraviti.
Jedan mjesec svijesti; jedanaest mjeseci tišine
Movember radi važnu stvar. Tokom novembra kompanije, mediji i influenseri pozivaju na razgovor, preventivu, preglede.
Ali čim kalendar okrene stranicu, muško zdravlje ponovo postane nevidljivo.
A zdravlje ne funkcioniše po sezonskom principu. Ne zavisi od kampanje. Ne čeka “pravi trenutak”.
Pravo pitanje nije “da li sad treba da brinemo”
nego: zašto samo u novembru?
Briga o muškom zdravlju ne smije biti trend, već navika. Razgovor ne smije biti godišnji izuzetak, nego norma. A odlazak na pregled, jednako normalan kao servis auta ili tehnički pregled.
Jer muškarci su nečiji očevi, partneri, sinovi, prijatelji. I nisu neranjivi samo su često naučeni da to glume.
Movember je možda prošao. Ali razlog zbog kojeg postoji nije. Ako ćemo stvarno brinuti o muškom zdravlju, onda to moramo raditi i kad brkova nema, i kad kampanje prestanu,
i kad je neugodno o tome pričati.
Jer zdravlje ne pita za mjesec.
